Digitalni školski list OŠ Bijaći
Jeftini mačak u vreći visoke cijene
Kineske online platforme poput Sheina, Temua i AliExpressa pokorile su globalno tržište nevjerojatno pristupačnom ponudom i privlačnim oglašavanjem. TikTok preplavljuju videozapisi kupaca koji pokazuju svoje „ulove“ uz nerealno niske cijene. Nastavi čitati “Online platforme brze mode”
Tuđe je uvijek „bolje“
U Hrvatskoj se tekstilna industrija počela razvijati tek potkraj 19. st. Naime, 1878. počela je raditi bojaona platna u Čakovcu, a 1884. pamučna predionica i tkaonica u Dugoj Resi. Početkom 20. st. osnovana je lanara u Osijeku i tvornica DTR u Zagrebu. Nastavi čitati “Sudbina hrvatske tekstilne industrije”
Rješenje je u našim rukama!
Istražujući o ovogodišnjoj temi broja naših Kapljica, saznali smo zanimljive i iznenađujuće podatke. Tako smo došli na ideju ispitati koliko naši učenici, učitelji i roditelji poznaju taj globalni problem, koliko su svjesni njegovih negativnih posljedica i što čine po tom pitanju. Nastavi čitati “Anketa o brzoj modi”
Poražavajuće posljedice brze mode
I moda ima svoju cijenu, preveliku!
Brza moda (eng. fast fashion) globalni je fenomen koji se ubrzano razvija posljednjih 20 godina, a označava jeftinu, brzu i masovnu proizvodnju nekvalitetne odjeće. Iako nam se čini primamljivo nabaviti komad odjeće po smiješnoj cijeni, zapitamo li se koja je stvarna cijena toga? Nastavi čitati “Brza vs. održiva moda”
Odakle potreba za likovnim stvaranjem jedne pjesnikinje? U svojoj kratkoj autobiografiji sama je napisala da se slikarstva laća kada joj riječ presahne i mašta luta prazninom. Nastalu prazninu ispunjavala je bojom i linijom, pretvarajući pejzaže iz svoje lirike u likovni govor. Vesna Parun počela je intenzivnije slikati iza majčine smrti početkom 70-ih godina 20. stoljeća kad je stvorila i niz zanimljivih dječjih art knjiga. Izlagati je počela sredinom 80-ih pa sve do kraja 90-ih godina 20.stoljeća. Mahom su to pejzaži i pogledi na dalmatinska mjesta. Svi ovi radovi svjedoče o njenoj likovnoj nadarenosti, sposobnosti dobrog komponiranja, hrabrog slaganja boja te jakoj ekspresiji.
Nina Bralić, 7.d
Anketu pripremio i obradio Petar Perić, učitelj Geografije i Povijesti
Anketa je imala za cilj dodatno potaknuti učenike na razmišljanje te razvijanje životnih navika koje se podudaraju s ciljevima održivog razvoja. Brigom za čist i zdrav okoliš brinemo i za vlastito zdravlje.
Provedena je u obliku upitnika sastavljenog u digitalnom alatu Forms. Upitnik se sastoji od 20 pitanja, od kojih je 19 pitanja zatvorenog tipa višestrukog izbora, a samo je posljednje otvorenog tipa. Ovim upitnikom nastojali smo istražiti stavove i spoznaje učenika predmetne nastave o razvrstavanju otpada. Anketa je bila anonimna i dragovoljna, a odazvao se 231 učenik/ca predmetne nastave.
Ne iznenađuje što apsolutna većina učenika (93%) odvaja otpad jer se proteklih godina znatno unaprijedila svijest i spoznaja o važnosti smanjivanja smeća na našim ulicama i odlagalištima otpada. 68% učenika razvrstava otpad redovito, dok svega 3% to radi rijetko. Očekivano, većina učenika razvrstava papir i karton te plastiku jer je tog materijala i najviše unutar našeg kućanstva. Osim toga, spremnici za odlaganje papira i plastike su dostupni svakom kućanstvu. Staklo, stare baterije te odjeću i obuću u prosjeku odvaja 78 od ukupnog broja ispitanika. Mnoga kaštelanska kućanstva imaju zelenu okućnicu te je kod 69 ispitanika prisutno i odvajanje biootpada. Iako kućanstva nemaju vlastite spremnike, ipak metal i elektronski otpad odvaja 24 odnosno 23 ispitanika.
U pogledu stavova, čak 200 ispitanika koji razvrstavaju otpad na prvo mjesto stavlja svoj doprinos smanjenju onečišćenja okoliša kao razlog zbog kojeg odvajaju otpad, dok 84 ispitanika ističe kako je otpad vrijedna sirovina. Zanimljivo je da čak 60 ispitanika kao jedan od dva glavna razloga za razvrstavanje otpada odabire bojazan da će u protivnom njihovi roditelji/skrbnici plaćati novčanu kaznu. Od 16 ispitanika koji ne razvrstavaju otpad njih 9 kao prvi razlog odabire nedostatak vremena, a njih 8 odabire nedostatak spremnika za odvajanje otpada.
Ispitanici ne razlikuju u potpunosti pojmove recikliranje i razvrstavanje premda su oni povezani. 64% ih točno odgovara dok svega 1% ne zna što je recikliranje. Reciklažno dvorište koristi njih 34% dok 21% ispitanika ne poznaje pojam reciklažno dvorište niti koja je njegova uloga. Njih 59% zna koja je namjena reciklažnog dvorišta, a 64% ispitanika zna za postojanje reciklažnog dvorišta u Kaštelima. Čak 41% zna za reciklažno dvorište građevinskog otpada u Kaštelima, što je jako dobro s obzirom da je isto otvoreno u rujnu 2021. kao prvo takvog tipa u našoj županiji. Istovremeno 107 ispitanika smatra kako Kaštela imaju vlastito odlagalište miješanog otpada.
Ispitanici smatraju nemar i lijenost (po 35%) glavnim razlozima neučinkovitog odvajanja otpada u našoj županiji. Njih 7% odabire i neznanje.
Živi život danas kao da sutra ne postoji! U nekim situacijama možda i da, no budućnost nije rezervirana samo za nas. I drugi imaju pravo uživati u njoj i živjeti punim plućima. No, mogu li oni uživati sutra ako mi danas nastavimo biti sebični stvarajući ogromne količine otpada i ne mareći za druge i prirodu? Rješenje nam je ispred nosa, ali ga, očito, ne želimo vidjeti.
Svatko od nas proizvede više od 400 kilograma otpada godišnje.Većina tog otpada završi na odlagalištima kao neupotrebljivo smeće. Pa kako i ne bi kad 80 % stvari upotrijebimo jednom i nikad više. Poželjno je minimizirati količinu otpada koju svakodnevno proizvodimo. Tako ćemo smanjiti štetan utjecaj na okoliš, a i mi ćemo uštedjeti. Nakon što nam stvar više ne treba, razmislimo kako je možemo ponovno iskoristiti. Uz malo kreativnosti i stvaralačkog duha možemo je popraviti ili joj pronaći novu namjenu. Recikliranje je svaki postupak materijalne uporabe koji uključuje prikupljanje i izdvajanje korisnih materijala koji će zatim poslužiti za izradu novih proizvoda. Tako štedimo skupe sirovine i energiju, ali i čuvamo okoliš te omogućujemo otvaranje radnih mjesta u postrojenjima za preradu otpada.
Poražavajući podaci
U Hrvatskoj se reciklira i kompostira tek 16% otpada za razliku od europskog prosjeka koji je 43%. Bacajući pomiješano smeće na hrpu, stvorena su odlagališta koja, osim što stvaraju lošu sliku o našim gradovima i mjestima, donose i brojne probleme i opasnosti. Na odlagalištima se otpad raspada pri čemu nastaju plinovi kao što je metan, plin koji pojačava efekt staklenika u atmosferi. Osim toga tvari iz otpada mogu onečistiti tlo i podzemne vode koje koristimo za piće, a stanovnicima koji žive u blizini odlagališta može biti umanjena kvaliteta življenja neugodnim mirisima. Očito sve navedeno nije dovoljno pojedincima da shvate kako je krajnje vrijeme da se uključe u očuvanje zdravlja svih nas. Oni žive u trenutku, žive za sebe, a kranji cilj im je lagodniji život bez brojnih obveza, pravila. Tome svjedoče učestali prizori prljavih ulica, glomaznog otpada pokraj puta, onečišćeni zrak, more i rijeke.
Pojedinac ne može, kolektiv mora
Što nam je činiti? Otpad možemo smanjiti, a recikliranje povećati korištenjem vrećica za višekratnu uporabu umjesto jednokratnih plastičnih. Poželjno je namirnice kupovati planski i u stvarno potrebnoj količini. Selektivno recikliranje starog papira, stakla i plastike podrazumijeva odlaganje u odgovarajuće spremnike. Reciklažna dvorišta pružaju mogućnost pravilnog odlaganja i drugih vrsta otpada. Nadređeni bi trebali uvesti obvezna pravila i jasne posljedice za prekršitelje, a ne da pravilno postupanje bude stvar dobre volje i društvene empatije. Svako nepoštivanje bi trebalo financijski kazniti jer, očito, dok se pojedinac ne takne tamo gdje je najosjetljiviji, neće promijeniti obrazac ponašanja. Ono što je najvažnije je raditi na općem podizanju svijesti o važnosti recikliranja jer jedino zajedno možemo uspjeti sačuvati svijet za buduće generacije. Ne budimo sebični, mislimo na one koji dolaze.
PLAVI SPREMNIK
Recikliranjem jedne tone papira štedi se oko 20 mladih stabala.
Plavi spremnik je namijenjen PAPIRU I KARTONU.
Prilikom odlaganja u ovaj spremnik pripazite da su iz kataloga i časopisa izvađene metalne spajalice, da ne bacate rokovnike omeđene plastikom ili drugim materijalima i da se sve obavezno spljošti. S pakiranja skinite plastične dijelove i folije i prebacite ih u žuti spremnik.
DA
– novine, časopisi, katalozi
– pisma, kuverte, papir za printanje, bilježnice, knjige bez uveza, čestitke
– vrećice od papira
– manje kartonske kutije
– ambalaža od papira i kartona: kutije za prehrambene i kozmetičke proizvode, jaja, cipele…
NE
– onečišćeni i masni papir, vlažne maramice
– samoljepljive folije i naljepnice
– fotografije, foto papir
– ostaci od tapeta
– upotrijebljena tetra pak ambalaža
– papir s folijom ili plastikom
– korišteni papirnati tanjuri i čaše
ŽUTI SPREMNIK
U prirodi bi razgradnja plastične ambalaže trajala od 100 do 400 godina.
Spremnici i vreće žute boje služe odlaganju PLASTIKE I VIŠESLOJNE AMBALAŽE POPUT TETRA-PAKA.
Sve što ide u žuti spremnik treba prethodno isprati od ostataka hrane ili napitaka i spljoštiti.
DA
– upotrijebljena tetrapak ambalaža za mlijeko, sokove…
– boce za: mliječne proizvode i ostale napitke, ulje i ocat, deterdžente (bez oznake opasnog otpada)
– plastični čepovi i poklopci, pribor za jelo, slamke
– kutije za CD i DVD
– vrećice za slatkiše i grickalice, zamrznute proizvode, wc papir ili papirnate ručnike, plastične vrećice iz trgovina
– plastične kutijice za namaze, sladolede, zdjelice za kućanstvo
– zaštitna plastična ambalaža, plastika ili folija
– plastične igračke (bez drugih materijala)
– ambalaža za kozmetiku i sredstva za osobnu higijenu (za kreme, šampone…)
NE
– višeslojna ambalaža koja je sastavljena od plastične folije izvana, a aluminijske folije iznutra (npr. velika pakiranja dječje hrane ili pakiranja grickalica)
– dječje igračke izrađene iz više materijala
– tapete, stiropor, spužve, laminat
– četkice za zube
– kablovi (strujni, mrežni)
– kišobrani, sportske lopte, upaljači
– ambalažna plastika opasnog otpada, poput ambalaže nagrizajućih kiselina i tvari (npr. od pesticida, boja, lakova, otapala) i ambalaže motornih ulja i ma
ZELENI SPREMNIK
SPREMNIK ZA MIJEŠANI KOMUNALNI OTPAD
Popularna kanta za smeće primit će sav otpad koji niste uspjeli razvrstati u plavi ili žuti spremnik ili odnijeti na zelene otoke ili reciklažno dvorište. Vrlo je važno pripaziti da se u taj spremnik nikako ne odlaže opasan otpad budući da se sadržaj završava na odlagalištima.
DA
– vrećice iz usisavača
– higijenski papiri, vlažne maramice
– ostaci od pripremanja hrane
– zaprljani ili premazani, voštani papiri
– ambalaža neprikladna za reciklažu (npr. višeslojna od plastike i aluminija, ambalaža za lijekove)
– naljepnice
– spužve, tapete
– zdjele i drveni pribor
– pelene i higijenski ulošci
NE
– ambalaža od metala, stakla i plastike
– upotrijebljena tetrapak ambalaža za mlijeko i napitke
– električni i elektronički uređaji (i pripadajući dodaci poput kablova)
– glomazni, metalni i građevinski otpad
– opasni otpad (fluorescentne svjetiljke, štedne žarulje, lakovi, otapala, baterije i akumulatori)
– tekući i polutekući otpad, žar i vrući pepeo
– žive životinje i životinjske lešine
SIVI SPREMNIK ILI SIVE VREĆICE
STAKLO
Staklo je u prirodi nerazgradivo i reciklirati se može neograničen broj puta.
DA
Prazne staklenke i boce svih boja i veličina
NE
Žarulje, prozorsko i automobilsko staklo, bolničko staklo, kristalno i armirano staklo, bočice od lijekova, svjetiljke.
ODJEĆA, OBUĆA I TEKSTIL
Rabljenu odjeću i obuću te dječje igračke možemo pokloniti humanitarnim udrugama ili udrugama koje se bave prikupljanjem, prenamjenom ili recikliranjem. Možemo ih upotrijebiti za drugu namjenu ili odvojiti u odgovarajuće spremnike. U neke trgovine odjećom možemo odnijeti staru odjeću. Ako u blizini nemamo odgovarajući spremnik, možemo donijeti tekstil u reciklažno dvorište.
TETRAPAK
Tetrapak ambalaža odlična je sirovina za tvornice papira jer u svom sastavu ima karton visoke kvalitete. Najbolje ju je odložiti u posebne spremnike za tetrapak ako ih imate u blizini.
OPASNI OTPAD
Opasni otpad čini mali dio ukupne mase otpada, ali predstavlja veliku opasnost za okoliš. Čine ga ostatci lijekova, baterije i akumulatori, rabljeno motorno ulje, elektronički otpad, pesticidi, herbicidi.
Zakonom je zabranjeno odlagati opasni otpad u spremnike za komunalni otpad!
Električni i elektronički otpad
Televizori, mobiteli, računala, monitori, pisači, hladnjaci itd. možete ih odvesti na reciklažno dvorište.
Uređaje veličine do 25 cm besplatno predajte u trgovinama s oznakom „Preuzimamo EE otpad“ bez obveze kupnje. Veće uređaje možete besplatno predati u trgovini prilikom kupnje novih.
METALNI OTPAD
Većinu metala moguće je preraditi. Željezo, aluminij, bakar, čelik i dr. posebno su vrijedne vrste otpada jer spadaju u neobnovljive prirodne resurse.
Recikliranjem jedne aluminijske limenke uštedi se energije dovoljno za dva sata rada televizora!
Za aluminij-željezo limenke pića možete koristiti povratnu naknadu u trgovinama.
Ostali metalni otpad odložite u reciklažno dvorište.
ORGANSKI OTPAD – BIOOTPAD
Kompostiranje je postupak pretvaranja organskih tvari u vrijedne humusne tvari. To je najstariji i najprirodniji način postupanja s biootpadom. Biootpad zauzima čak 1/3 naše „vrećice sa smećem“, a uključuje: kuhinjske otpatke (ostaci voća i povrća, ljuske jaja, talog kave i čaja), korov i ostatke biljaka iz vrta, voćnjaka i travnjaka.
Dio zastupnika školskog EKO Parlamenta i članovi novinarske skupine posjetili su reciklažno dvorište u Rudinama u pratnji nastavnica Zorane Duplančić, Ivanice Debak Banović i Anđeline Lukas.
U nizu kišnih dana mjeseca studenog uspjeli smo uhvatiti jedan sunčani dan i uputili se u reciklažno dvorište u Rudinama, u unaprijed dogovoren posjet. Dočekala nas je naša ljubazna domaćica Iva Barun, savjetnica za gospodarenje otpadom u tvrtki Zeleno i modro. A od te je tvrtke zapravo sve i počelo jer su po podacima za 2019. godinu Kaštela bila na samom dnu u RH po sramotnom postotku od 0,26 % po odvajanju otpada da bi u ovoj, 2021. godini u prvih deset mjeseci dostigli 10 %. Još uvijek je to malo u europskim okvirima, ali ipak za naš grad napredak je velik. Do 2019. u Kaštelima se prikupljanjem otpada bavila tvrtka Čistoća d.o.o Split i postojali su spremnici za odvojeno prikupljanje otpada, ali samo na javnim površinama, a rezultati su bili više nego loši. Najviše se po pitanju odvajanja otpada postiglo podjelom posebnih spremnika za papir i plastiku po kućanstvima jer se upravo odvajanje i prikupljanje na kućnom pragu smatra najuspješnijim načinom. Mjesečni račun ovisi o broju pražnjenja spremnika za miješani komunalni otpad, a redovitim odvajanjem materijala koji se mogu reciklirati, smanjuju se i računi. U dijelovima grada gdje građani nemaju mogućnost držanja odvojenih spremnika u svojim stanovima, postavljeni su podzemni spremnici na javnim površinama za koje će imati posebne kartice kojima ih otvaraju.
Prinip tri R
Započinjemo našu šetnju reciklažnim dvorištem i odgovaramo na pitanja gospođice Barun.
–Zašto trebamo odvajati otpad?
– Da ne onečistimo okoliš i da se može reciklirati, odgovaramo.
– Znate li što znači reciklirati?
– Znamo, naravno, ponovno upotrijebiti za istu ili sličnu namjenu.
– Jeste li čuli za tri R? pita i odmah objašnjava: REDUSE, REUSE, RECYCLE. Zajedno prevodimo:
Reduse – smanjite količinu otpada već pri kupovini. Nosite platnene vrećice u trgovinu, pazite na ambalažu proizvoda koje kupujete i birajte one od recikliranih materijala.
Reuse – ponovo upotrijebi. Kupujte proizvode u povratnoj ambalaži. Time ćete uštedjeti i novac jer ćete dobiti i povrat novca za plastične i staklene boce te limenke.
Recycle – odvajajte otpad u svojim kućama i redovito odlažite na reciklažnom odvorištu sve što ne možete odvojiti kod kuće. Tako ćete doprinijeti recikliranju i općenito smanjivanju otpada.
Zaustavljamo se ispred spremnika za elektronički otpad. Doznajemo da se bijela tehnika (kućanski aparati kao što su perilice, hladnjaci i sl.) prikupljaju odvojeno od ostalih elektroničkih uređaja (kompjuteri, tableti, pisači, mobiteli…). Iz elektroničkog otpada možemo upotrijebiti rude. Hladnjaci se opet moraju odvojiti zbog freona, plina koji sadrže u sebi.
Najviše primjećujemo spremnika za krupni i građevinski otpad. Krupni otpad je sve što svojim dimenzijama ne može stati u obične spremnike. Građevinski otpad su cigle, keramika itd. Besplatno se može dovesti u reciklažno dvorište. Unatoč tome, nerijetko ćemo vidjeti ružne prizore bačenog krupnog i građevinskog otpada u prirodi ili na ulici. Nedavno je Kaštel Sućurcu otvoreno prvo reciklažno dvorište za građevinski otpad, što je također potez za pohvalu.
Predsjednik školskog EKO Parlamenta Josip Bučević ima brojna pitanja za savjetnicu Ivu. Zanima ga gdje se odlažu maske za lice koje su, nažalost, postale neizbježne u pandemijsko vrijeme. Zasad nema posebnih spremnika za maske, odlažu se u miješani otpad, ali u budućnosti, možda….
Josipa zanima koji su planovi tvrtke Zeleno i modro u bližoj budućnosti. U planu je otvaranje još jednog reciklažnog dvorišta u Kaštel Gomilici te odvojeno prikupljanje stakla po kućanstvima za što će se uskoro početi dijeliti posebne vrećice. Također bi uskoro trebala krenuti i podjela kompostera po domaćinstvima. Sve su to dobre vijesti.
Nastavljamo šetnju dvorištem. Tu su spremnici za opasni otpad: ljepila, boje, motorna ulja, lijekove… Šokantan je podatak da samo jedna litra motornoga ulja može onečistiti 1 000 000 litara pitke vode! Doznajemo da se stari lijekovi mogu odnijeti i u ljekarne.
Postoje i spremnici za tekstil. Stara odjeća koja je u dobrom stanju dijeli se raznim udrugama, a ostalo se reciklira.
Iskustva s terena
U tvrtki Zeleno i modro zadovoljni su dosadašnjim odazivom građana, a nadaju se i još boljem. Dvojica zaposlenika na reciklažnom dvorištu Nenad Brajnov i Mate Sučić kažu da je najvažnije da građani kad donose otpad da ga donesu odvojeno.
Pitali smo i vozače Ivana Begonju i Ivana Jukića o njihovim iskustvima. Kažu da im je najgore kad ljudi parkiraju automobil pored kontejnera na ulici i kad oni ne mogu pristupiti i isprazniti ga ili kad odlažu otpad pored kontejnera. Na pitanje našeg Josipa je li im posao stresan, slažu se da nije, ali da bi nam svima bilo bolje kad bi ljudi bili savjesniji. Pitamo ih što trebaju učiniti kad vide nepropisno odložen otpad. Mogu samo slikati i poslati komunalnom redaru. Svi u tvrtki Zeleno i modro misle da su kazne za nepropisno odlaganje otpada male (iznose 500 kn) i da bi trebale biti više.
Edukacija u školi
Dok se naša šetnja dvorištem bliži kraju, dogovaramo daljnju suradnju s tvrtkom kroz edukativne radionice u školi koje će osmisliti naše nastavnice uz pomoć Ive Barun te postavljanje odvojenih spremnika u našoj školi koje će svakodnevno koristiti učenici kao i svi zaposlenici škole.
Odvajanje otpada je ponosan čin zaštite okoliša. Recikliranje, ponovna upotreba i smanjenje otpada započinju odvajanjem i razumijevanjem što znači odgovorno ponašanje prema otpadu i okolišu.
Gospodarenje otpadom na način da se otpad gotovo u potpunosti uporabi i ponovno iskoristi kao sirovina ili gorivo postao je princip razvoja ekonomije Europske unije, a Hrvatska to pokušava slijediti. Ambiciozni EU ciljevi traže da se do 2030. reciklira najmanje 70 posto komunalnog otpada, a do 2025. zabrani odlaganje otpada koji se može reciklirati – plastike, metala, stakla, papira, kartona te biorazgradivog otpada. Službene brojke govore da se u Hrvatskoj odvojeno prikupi nešto više od 40 posto otpada što je preduvjet za reciklažu.
Dalmacija na dnu
Prema Godišnjem izvješću o prikupljanju otpada u Hrvatskoj koje donosi Ministarstvo gospodarstva i održivog razvoja dalmatinske su županije na samom dnu po odvajanju otpada i uvelike zaostaju za sjeverom Hrvatske.
Za ovakve podatke ne postoji ekonomsko opravdanje, već se radi o čistom primitivizmu i nebrizi za okoliš kao i neznanju odgovornih i to upravo onih koji bi to znanje trebali prenositi na građane. Da stvar bude gora, u Splitu i Kaštelima nerijetka je pojava da se kontejnere za otpad zapali!
Prenosimo podatke o odvojenom prikupljanju otpada za 2020. godinu. Od velikih gradova u Dalmaciji Split je na zadnjem mjestu sa 5, 80 %. „Najbolji“ je Dubrovnik sa stopom odvojenog prikupljanja od 11,16 posto, nakon njega dolazi Šibenik, koji se prošle godine ipak uzdigao sa stopom od 6,55 posto odvojenog prikupljanja. Zadar je u prošloj godini pao sa 7 posto na 6,20 posto. Split se u odnosu na 2019. čak poboljšao jer je prije dvije godine imao stopu od sramotnih 3,74 posto, ali ni s tim mizernim pomakom nije se pokrenuo dalje od zadnjeg mjesta. Štoviše, kad se maknemo izvan okvira Dalmacije, Split je uvjerljivo na posljednjem mjestu od velikih gradova u Hrvatskoj po odvojenom prikupljanju otpada. Ispred njega je i ove godine Rijeka s 14,21 posto, dok je Zagreb odvojio 29,74 posto, a Osijek je došao čak do 38,69 posto, što je napredak za ovaj grad koji je 2019. godine bio na 28,67 posto odvojeno prikupljenog otpada.
Međimurje uvjerljivo vodi
Rekorderi su opet u Međimurju, Čakovec je na 48,95 posto, a neke njihove općine, kao Belica, dosežu čak do 79,76 posto odvojenog prikupljanja. Dapače, u Međimurskoj županiji osam općina odvaja iznad šezdeset posto otpada, što je iznad traženih EU standarda.
Po pitanju gospodarenja komunalnim otpadom, kao i u 2019. godini, najveće stope recikliranja otpada, i dalje se bilježe za Međimursku županiju (58 posto), Varaždinsku županiju (53 posto), Koprivničko-križevačku županiju (50 posto) i Grad Zagreb (48 posto).
S druge strane, županije gdje se najmanje reciklira otpad su Zadarska (20 posto) i Ličko-senjska županija (20 posto). Nakon njih slijedi Brodsko-posavska (23 posto), Splitsko-dalmatinska (24 posto) te Šibensko-kninska (25 posto) i Dubrovačko-neretvanska županija (25 posto).
Split je i tu na kraju kolone. Centar za gospodarenje otpadom u Splitsko-dalmatinskoj županiji u Lećevici upitan je udrugama, mještanima i nekim znanstvenicima kao ekološki neprihvatljiv, ali je jednako upitno hoće li se ikada izgraditi. Veliki novac je utrošen, radna mjesta su se otvarala, ljude se zapošljavalo u županijskom “Regionalnom centru čistog okoliša”. Neki su odlazili s tog mjesta u mirovinu, ali ništa se nije pomaknulo u dva desetljeća, bez da je itko odgovarao.
Nade ipak ima
Nepravedno bi bilo reći kako se ništa ne radi. Split je smanjio količinu otpada koja se odlaže na Karepovcu, a u odnosu na 2018. udvostručio je količinu otpada koja se odvojeno prikuplja s 1614 na 3136 tona. Također, povećao je broj stacionarnih i mobilnih reciklažnih dvorišta. No, to je sve premalo da bi se izbjegle kazne koje gradovi moraju platiti ako ne dosegnu određene postotke recikliranja.
Hrvatska općenito zaostaje za europskim direktivama za gospodarenje otpadom pa je pitanje hoćemo li izbjeći penale koji bi, po izračunu Svjetske banke, iznosili 42.000 eura dnevno. U 2020. godini trebali smo doći do 50 posto odvojenog odvajanja otpada, a prošlu godinu smo završili s 41 posto. Međutim, riječ je bila o pandemijskoj godini.
