Kategorija: Obrazovni kutak

Objavljeno

Informatika nam je postala obvezan predmet

Kurikularna reforma podigla je mnogo prašine u hrvatskoj javnosti. Ona je trebala napraviti velike promjene nakon uvođenja HNOS-a 2005./2006. godine (dugačak period). No, kao i sve u našoj državi miješanjem politike, raznih interesnih lobija i sl., rezultiralo je smjenama onih koji su započeli pa su nastavili drugi pa treći da bi se „na vrat na nos“ uvela u školskoj godini 2018./2019.

Što nam je donijela?

Donijela nam je neke promjene, no ono o čemu ću ja govoriti je uvođenje informatike kao obveznog predmeta u 5. i 6. razredu. Kao učitelj informatike do ove godine predavao sam sedam godina samo informatiku, naravno, kao izborni predmet. Prvo moje pitanje bilo je: Zašto je uvedena u 6. razred? Zar ne bi bilo logično da je ove godine uvedena u 5. razred pa dogodine u 5. i 6.? U udžbenicima i kurikulu se pretpostavlja da su djeca prošla gradivo 5. razreda, a u stvarnosti prošla su ga samo djeca koja su išla na izbornu informatiku u 5. razredu. Od četiri šesta razreda kojima sada predajem, u prošloj školskoj godini većina djece je pohađala izbornu nastavu informatike pa im nije bio toliki problem „pohvatati gradivo“, dok sam kod druga dva morao napraviti detaljno ponavljanje i još uvijek ponavljam gradivo. Drugi problem je prevelik broj učenika u razredu. Prema HNOS-u na satu informatike niste smjeli imati preko 15 učenika u grupi, što i jest realno, a sada je to promijenjeno i imate cijeli razred koliko god učenika bilo. U našoj školi to je između 20 i 24 učenika. Informatika je specifičan predmet u kojem učenici 90 posto vremena rade na računalu i za razliku od ostalih predmeta potrebno je puno individualno pomagati svakom učeniku. Jednostavno je nemoguće u 45 minuta doći do svakog učenika, pomoći mu i, još uz to, objasniti gradivo. Ocjenjivanje je, također, problem jer, npr. praktična vježba iz programiranja sastoji se od 5 zadataka i vi morate pregledati 24 učenika x 5 zadataka i to prije nego dođu učenici koji su odmah iza njih i ne smiju vidjeti zadatke. Postoji još jedan problem koji nemamo toliko mi u našoj školi jer je naša škola nova te je učionica informatike napravljena planski, dosta je velika i ima mjesta, a uz to smo dobili donaciju županije od 30 novih računala tako da imamo odlične prostorne i tehničke uvjete. Naime, većina škola ima informatičku učionicu koja je kombinirana od nekih viškova prostora, pregrađeno je nešto i često (znam kad sam radio kao zamjena i kako je bilo u našoj staroj školi) nema mjesta ni za 15 računala, a ne 30. Mnoge kolege nisu ni dobile nova računala tako da je bilo velikih prosvjeda na uvođenje informatike „na brzinu“ bez planiranja od strane struke.

Promjena kurikuluma i plana rada

Kurikulum se promijenio pa samim time i plan i program, po mojem mišljenu, nabolje, a što se moglo i očekivati nakon 13 godina. Naglasak je stavljen na ponašanje na mrežama, kritički osvrt, autorska djela. Neke stvari su promijenjene, neke izbačene, uvedene su modernije tehnologije. Sve u svemu, promjene koje su uvedene su dobre.

Kako mi je sada raditi?

Moram priznati da je meni osobno ovo bila velika promjena. Morao sam postati stroži učitelj koji traži puno više od učenika. Intenzitet rada je puno veći i puno brži. Neke stvari nisam ni ja uspio organizirati kako treba, no s vremenom će biti sve u redu.

Šimun Višević, prof.

Objavljeno

Produženi boravak u Osnovnoj školi Bijaći – Korak naprijed u obrazovanju

Osnovna škola Bijaći jedina je škola na području grada Kaštela koja od ove nastavne godine nudi program produženog boravka te prva škola kojoj je osnivač Splitsko-dalmatinska županija. Početkom nove nastavne godine 2018./2019. u našu školu pristigla je i nova generacija prvašića. Ove godine upisali smo čak 130 prvaša u pet razrednih odjela, od kojih je jedan odjel produženog boravka – 1.e. Suvremeni način života sve većem broju roditelja nameće potrebu zbrinjavanja djeteta nakon redovne nastave kada ono odlazi kući i najčešće bez ikakvog nadzora provodi vrijeme do povratka roditelja s posla. Upravo zbog brojnih obveza kojima su roditelji zaokupljeni tijekom radnog tjedna nameće se potreba za organiziranom brigom o djetetu.

Organizirana briga o djeci Roditelji kaštelanskih prvašića mogu biti lišeni takvih briga jer je Osnovna škola Bijaći od ove nastavne godine uvela program produženog boravka – organiziranu skrb za učenike tijekom cijelog dana. Naime, OŠ Bijaći je jedina škola u Kaštelima koja ima nastavu u produženom boravku i prva škola kojoj je osnivač Splitsko-dalmatinska županija. Na svečanosti koja se povodom prvog nastavnog dana 10. rujna 2018. održala u prostranom predvorju, ravnateljica Škole, prof. Jadranka Šošić, istaknula je značaj nastave u produženom boravku te zahvalila Splitsko-dalmatinskoj županiji kao osnivaču i kaštelanskoj gradskoj upravi na pomoći i uloženim sredstvima potrebnim za uvođenje programa produženog boravka. Novim učenicima riječima dobrodošlice obratio se i Denis Ivanović, gradonačelnik Kaštela koji je na primanju prvašića nazočio sa zamjenicima Jadrankom Matok-Bosančić i Grgicom Benutićem. U ime Splitsko-dalmatinske županije prvašiće i njihove roditelje te domaćine pozdravio je zamjenik župana Luka Brčić koji je istakao da je Županija ponosna da može ponuditi ovaj program koji je veliki iskorak u podizanju obrazovnih standarda naše djece. Grad Kaštela uložio je sredstva u uređenje prostora za igru u školskom vrtu te subvencionira prehranu, a Splitsko-dalmatinska županija je suvremeno opremila kuhinju. Ravnateljica je naglasila kako se u Osnovnoj školi Bijaći broj učenika iz godine u godinu povećava, što upućuje na pozitivnu demografsku obnovu te naglasila kako se nada popularizaciji i širenju programa produženog boravka u budućnosti.

Nova organizacija nastave

Ove 2018./2019. školske godine jedan razred prvaša (25 učenika) upisan je na nastavu u produženom boravku. Rad u produženom boravku organiziran je na način da učenici dan započinju zajedničkim odlaskom na doručak nakon čega započinje redovna nastava. Oko 12 sati, učenici odlaze na topli obrok u školsku blagovaonicu. Nakon ručka predviđeno je slobodno vrijeme za igru, rekreaciju i odmor, a zatim slijedi vrijeme za učenje i pisanje domaćih zadaća te za slobodne aktivnosti. Učenici u produženom boravku imaju dvije učiteljice. Učiteljica Mirjana Dražin zadužena je za prijepodnevni, redovni dio nastave, dok s djecom poslijepodne, u produženom boravku, vrijeme trenutno provodi učiteljica Darija Ivčević. Osim što su djeca u produženom boravku sigurna pod budnim okom naših učiteljica, ovakav vid organizirane nastave, osim obrazovne uloge, snažan naglasak stavlja i na odgojnu ulogu. Djeca se tako od najranije školske dobi socijaliziraju i stvaraju radne navike u pozitivnom, motivirajućem okruženju. Djeca se potiču na odgovornost pa ih se tako uči kako samostalno pamtiti zadatke za domaću zadaću, kako Pozdrav od učenika u produženom boravku Kreativnost u produženom boravku samostalno rješavati svoju zadaću, dok učiteljica po potrebi asistira. Također, podučava ih se higijeni i pristojnom ponašanju te pospremanju svojeg radnog mjesta.

Marita Dadić, 8.c

Pozdrav od 1. e – produženi boravak
Predstavnici grada i roditelji na otvaranju produženog boravka
Objavljeno

Kemija u osnovnoj školi

Ne možemo reći da nikoga od učenika ne zanima biologija, kemija i fizika, da nitko ne želi uložiti vrijeme i trud u studij medicine, spravljati lijekove ili predavati prirodne predmete, no stanje je takvo da se današnje generacije jako loše usmjerava prema prirodnim znanostima. Problem je zapravo vrlo jednostavne naravi, za bavljenje i upoznavanje s prirodnim znanostima za početak treba otići, gdje? U prirodu! Kemija je eksperimentalna znanost koja proučava ustroj, sustav i pretvorbu tvari. Može objasniti promjene u prirodi, u našem tijelu, rast biljaka, mirise, okuse, pa čak i ljubav. Da, taj magičan osjećaj svede se na koktelčić kemijskih spojeva koji preplave naš živčani sustav. Ne zvuči uopće loše, zar ne?

Uz shvaćanje kemije možemo objasniti sve oko sebe, sve pojave koje nas fasciniraju i odgovoriti na podosta pitanja koja nas zaokupljaju. I sva ta rješenja i spoznaje nisu rezervirana samo za intelektualnu elitu i bog-zna-kakve probrane genijalce, već se nude svima nama u obveznom školskom predmetu od kojeg nam se koža ježi već na prvom nastavnom satu na početku 7. razreda osnovne škole. Tragična ispovijest većine bivših robova kemije išla bi otprilike ovako: „Sve je počelo mirno, skoro kraj osnovne, nešto laboratorijskog posuđa, bilo je i vatre, ali plamenik nam je bio prijatelj, nismo se bojali. Metiloranž, lakmusov papir, plavi i crveni, lužine i kiseline, ph negativne, ali nama je tada sve bilo još uvijek pozitivno. Ne možemo reći da nas nisu upozorili. ‘Muka je to, vidjet ćete kad dođe 8. razred. Sve te formule!’ govorili su stariji, ali mi se nismo bojali. Krenuli smo hrabro misleći da smo drugačiji. “Ma nije taj periodni toliki problem.” “Valencija ugljika – 4, nema problema!”. Ali postajalo je sve gore! Došli su anioni i kationi oboružani minusima i plusevima od kojih smo strahovali još od 1. razreda kada Obrazovni kutak nam je ruku pružila matematika. Sve teže smo pratili slaganje svih tih predznaka i simbola kada je doskočilo izjednačavanje i zapisivanje reakcija. Obrambeni mehanizam se aktivirao i u strahu od silne boli zaboravili smo i množiti do 20. Bili smo oslobođeni nepuna 3 mjeseca, no ipak u strepnji za budućnost u 8. razredu. Nismo se prevarili te su se naše pesimistične slutnje u potpunosti obistinile. Anorganske i organske kiseline ni danas ne znamo razlučiti, alkani, alkeni, alkini i areni odlepršali su i nakon ispitivanja, nije bilo bitno je li veza dvostruka ili jednostruka, bitno da smo izvukli dvojku. Tako nas je vuklo do kraja osnovne, a neke i na produžnu. Mnogima je buran odnos s kemijom presudio i u odabiru srednje škole, a nažalost zbog trauma i nanesene duševne boli na satovima i samopovređivanja kod kuće nad knjigom nismo dobili dodatne bodove za upis. “ Već tada u osnovnoj školi počela se stvarati ona skupina učenika, budućih roditelja i odraslih koji će kemiju koristiti kao sinonim za loše („Ma to ti je sve puno kemije, ne valja ti to,“ misleći valjda na sintetički dobivene spojeve i produkte rada u laboratoriju, no promjene kojima nastaju novi spojevi, pa i u prirodi, „bez kemije“ ipak nisu mogući.) „Eksperimentalna, prirodna znanost“ – od pokusa ni p.

Također, za posljedicu ovako kvalitetnog obrazovnog sustava i nastavnog programa kemije kao prirodne znanosti imamo situaciju u kojoj RH nedostaje stručnjaka na području prirodnih znanosti. Sve vrvi novinarima, politolozima, grafičarima, a nastavnika fizike, kemije, matematike i tehnike uz farmaceute i stručnjake na području medicine kronično nedostaje.

A zašto je to tako?

Ne možemo reći da nikoga od učenika ne zanima biologija, kemija i fizika, da nitko ne želi uložiti vrijeme i trud u studij medicine, spravljati lijekove ili predavati prirodne predmete, no stanje je takvo da se današnje generacije jako loše usmjerava prema prirodnim znanostima. Problem je zapravo vrlo jednostavne naravi, za bavljenje i upoznavanje s prirodnim znanostima za početak treba otići, gdje? U prirodu! Ništa spektakularno, izlete, ekskurzije i duga putovanja, samo treba iskoristiti 45 minuta sata. Otići na obližnji potok, plažu, šumu, uzeti uzorke vode, ubrati biljke i mikroskopirati ih u učionici. Uživo na primjeru učenicima pokazati koje su zaštićene i ugrožene vrste i kako ih štititi. No, već znamo i naslušali smo se priča i mi učenici kako i oni dovoljno entuzijastični nastavnici nisu u mogućnosti to izvesti zbog silne procedure i papirologije. Ako bismo željeli otići do izvora potoka udaljenog i 100 m od škole, potreban je potpis roditelja (koji se (većinom) tome čude i samo podižu obrve jer ispred škole jedva da ima i pješačkog prijelaza, a sada odjednom bijedna šarada za šetnju od 100 metara u pratnji nastavnika). Tako nam fino administracija i oni koji nosom nisu provirili u učionicu diktiraju nastavu i demotiviraju i nastavnike i učenike. Naša nada leži u reformi obrazovanja. U reformi koja će shvatiti naše potrebe i prilagoditi gradivo i obrazovni sustav onima kojima i jest cilj nešto naučiti i onima koji naučavaju. Nastavnici nisu roblje i sredstvo prijenosa podataka, a učenici nisu projekti. Nastavnici su osobe s kojima djeca, učenici provode velik dio radnog dana, i djeca zaposlenih u ministarstvu obrazovanja, i djeca onih u ekspertnim radnim skupinama, i djeca svih nastavnika koji su sudjelovali u oblikovanju naše slavne Reforme. Pitam se kako oni mogu ne učiniti ništa vezano uz činjenicu da u ERS ne sjedi niti jedan stručnjak predstavnik prirodoslovno-matematičkih i tehnoloških područja, a svakako ima visokih dužnosnika koji očekuju da im djeca završe jedan od prestižnih studija, npr. medicinu. Doduše, vjerojatno će studirati vani. S obzirom na to da u nas sve promjene dolaze jako sporo i naravno, ne iz prve, možemo očekivati barem još 2 do 5 godina praznog hoda i tapkanja u mjestu prije no što svaka učionica kemije i biologije dobije mikroskop, mikroskop s kojim može mikroskopirati sitne organizme iz uzorka vode obližnje tekućice ili stajaćice, prije no što smijemo uopće proviriti u prirodu na satu prirodnih znanosti. Prije no što dobijemo svoje p od pokusa i prirode.

Odlično znanje (i ocjene)

Još jedan način za poboljšanje nastave kemije koji smatram potencijalno uspješnim je podjela na dvije skupine učenika. Prvu skupinu činili bi oni kojima je za nastavak školovanja stvarno potrebno odlično znanje iz kemije. Ne samo ocjena odličan uz najedno-uho-uđe-na-drugo-izađe znanje, već praktične, uporabljive vještine. U tu skupinu spadali bi budući gimnazijalci (kojima je potrebno odlično znanje iz svih predmeta), nutricionisti, prehrambeni tehničari, općenito učenici usmjereni na škole i programe kojima među tri predmeta bitna za upis spada kemija. Drugu skupinu činili bi oni kojima nije potrebna maksimalna količina znanja iz kemije za nastavak školovanja, laički rečeno, oni kojima je po sadašnjem programu i vrednovanju, zaključna ocjena (1), 2 ili 3. Mislim da nema svrhe da učenici koji nisu zainteresirani i čije daljnje obrazovanje ne ovisi o uspjehu iz nastavnog predmeta Kemije, slušaju ista predavanja i uče isto gradivo kao oni kojima Kemija igra veću ulogu. Po mom mišljenju rješenje s dvije skupine učenika uistinu bi moglo funkcionirati jer bi se postiglo ono ključno za smislenu edukaciju, interesi i sposobnosti bili bi usklađeni s onime što se „servira“ na nastavi. Također, smatram da bi se trebao nastaviti i rad na obrazovnoj reformi, no uz pokrivanje svih područja djelovanja i konzultacije s onima koji su na mjestu djelovanja i ostvaruju komunikaciju s „objektom djelovanja“, nastavnicima samima.

Kristina Ćuk, 8.a (2017./2018.)

Objavljeno

PODRŠKA DAROVITOSTI – Prva Davidova izložba

David Bartol Bartulović pohađa 5. b razred, a prošle je godine prigodom obilježavanja Dana darovitosti njegova učiteljica Terezija Zokić u predvorju škole postavila prvu Davidovu izložbu.

Portret malog likovnjaka

Davidovi su roditelji vrlo rano zapazili njegov interes za likovnim izražavanjem, izrazito naprednim u odnosu na djecu njegove dobi. U razdoblju prije polaska u školu uživa u podršci roditelja, njihovu poticaju te stvaralačkom radu i izražavanju.

Polaskom u školu Davidova učiteljica je zatečena njegovim prvim crtežom. Jedan sat tjedno nastave likovne kulture i jedan sat izvannastavnih aktivnosti rada u sklopu Likovne grupe učiteljica smatra nedostatnim za razvoj Davidova potencijala te, u dogovoru s njim i pristankom  njegovih roditelja, radi s učenikom i u slobodno vrijeme.

David s lakoćom vlada crtaćom tehnikom koju najčešće i najradije koristi u svom radu. Motive uglavnom crpi iz područja znanstvene fantastike. Mašta, kreativnost, originalnost su odlike njegovih uradaka i u ostalim područjima likovnog izražavanja.

Učiteljica prati i šalje uratke na likovne natječaje županijske, državne i međunarodne razine.

David i njegovi radovi

Uspjesi, nagrade, priznanja

  • Likovno-literarni natječaj Moja prva knjiga 2015., slikovnica DAVID MERKUR, autor teksta i ilustracija – 2. nagrada (državna razina)
  • International Art Contest SAVE THE FROGS!, 2015. – Honorary Mentions
  • Likovni natječaj Sferica 2015., ZEMLJA ČUDESA – 1. nagrada (državna razina)
  • International Pisasso Art Contest 2015., BROD NA DNU MORA – ART-WORKS of STAR ARTISTS
  • Likovni natječaj OBOJI SVIJET 2015., grupni rad – 1. nagrada (državna razina)
  • Literarno-likovno-filmski natječaj GKK Kaštelanske štorije 2017., KAŠTEL NOVI –
  1. nagrada (državna razina)
  • Likovno-literarni natječaj Moja prva knjiga 2017., slikovnica DAVIDOVA GITARA, autor teksta i ilustracije, poticajna nagrada

 

  • U veljači 2017. g. u knjižnici Bogdana Ogrizovića u Zagrebu predstavljena je slikovnica ŽIVOTNA ŠKOLA koju je napisala Davidova mama, a koju je David ilustrirao.

 

  • Tekst slikovnice DAVID MERKUR završava znakovitom rečenicom:

Priča o Davidu još nije gotova. Nastavit će se. Ima još puno toga što će se Davidu dogoditi… 

 

Annabell Plazonić, 7.b

Davidova prva izložba
Objavljeno

RAZGOVOR S DAVIDOM – VOLIM CRTATI

S Davidom su povodom njegove prve izložbe razgovarale Annabell Plazonić i Gabriela Maria Bojčić, učenice 7.b razreda. Sasvim očekivano, draže mu je crtati nego govoriti…

Kad si počeo crtati i kad je primijećen tvoj talent?

Crtati sam počeo kad sam imao tri godine. Većina je ljudi moj dar za crtanje uočila kad sam bio u drugom razredu jer sam tada počeo sudjelovati na natječajima.

Imaš li uzore?

Uzor mi je tata, a inspiracija za crtanje Leonardo da Vinci.

Što te potaknulo na crtanje?

Htio sam naučiti nešto što me zanimalo. Najviše volim crtati znanstvenu fantastiku. Za SFericu sam nacrtao grad na neobičnom, izmišljenom planetu. Inače, draže mi je crtati crno-bijelo nego u boji.

Kakve su bile reakcije na osvajanje nagrade? Kako si ti to doživio?

Roditelji su dobro reagirali. Pohvalili su me i bilo je slavlje. Svi su bili ponosni, i oni, i prijatelji, i učiteljica. A i ja sam bio ponosan na sebe.

Kako se slažeš s učiteljicom?

Lijepo se slažemo. Prijavljuje me na natječaje i vrlo je ponosna na sve uspjehe. Osvojio sam nekoliko nagrada.

Što je sa slobodnim vremenom? Kako ga provodiš?

Volim crtati, naravno. Također, s bratom igram nogomet te se igram sa psom.

David i njegovi radovi

 

 

 

Objavljeno

Daroviti učenici – Tia Grgin

Tia Grgin (8.a) piše za Kapljice od petog razreda. Obožava čitati pa svoje dojmove o pročitanim knjigama iznosi u Čitalačkom kutku. No nije se istaknula samo u toj rubrici. Naime, pažnju plijene njezini komentari te literarni radovi. Zapažena je u debatnim radionicama, redovito sudjeluje na smotri LiDraNo (literarni i novinarski izraz), a prošle je godine dovršila pisanje svoje (prve) knjige. U nastavku donosimo ulomak iz njezina znanstvenofantastičnog romana Brooke i tajna pješčanog sata.

Brooke i tajna pješčanog sata

Pješčani je sat generacijama bio najmoćniji predmet u svemiru, no dolazi do kvara i do skorog uništenje svih planeta. Zemljanki Brooke podarena je zadaća da otkrije tajnu pješčanog sata i pritom spasi milijune života od vječnog ništavila…

Ulomak romana

(…) Nije bilo teško zaključiti za kojom su vrstom stvari Brooke i Dim upravo krenuli u potragu. Zaustavili su se ispred sumnjive staromodne trgovine skrivene u mreži uskih sporednih ulica. Ne bi se reklo da je svrha ovog mjesta bila prodaja da nije bilo drvene ploče na kojoj je ukrasnim zlatnim slovima stršila nakupina znakova koji su simbolizirali prodaju. Još od malena polubog je bio upoznat s mnogim vrstama jezika i različitim načinima pisanja, ali ovo je bio jedan od lokalnih jezika koji je jedva govorila šačica ljudi, a to je samo povećavalo cijelu auru misterija sitne zgrade.

Kad su zakoračili unutra, oglasilo se zvonce postavljeno za obavještavanje o dolasku kupaca, no nitko im nije došao u susret. To je bilo očekivano. Uzimajući to kao znak da je ovaj dućančić uistinu bio zaboravljen u žurbi da njegovi vlasnici spase živu glavu, počeli su razgledavati uokolo. Brooke je tiho pjevušila zaraznu pop pjesmu iz njenog razdoblja na Zemlji dok joj se novi prijatelj pridružio s tihim zviždanjem iako su mu riječi bile u potpunosti nepoznate. Nije prošlo više od minute kada se treći glas pridružio njihovoj simfoniji imitirajući skoro pa savršeno zvuk koji su proizvodili. Zvučao je kao da dolazi iz samih zidova. Prateći melodiju glazbe, Dim je počeo ritmično kucati po zidovima dok napokon nije pronašao šuplju ciglu.

Samozadovoljno se osmjehnuo, pa zatim pomaknuo taj dio zida. Zavirio je u rupu samo kako bi se ubrzo pomaknuo čim je iz otvora počeo nicati plamen koji se vrlo drsko naglo približio njegovoj očnoj jabučici. Vatreno se stvorenje na slobodi raspršilo i pokazalo svoju pravu formu čim je ograničen prostor, u kojem se prije nalazio, nestao. Nevjerojatna ptica niknula je iz vatre i svake sekunde dobivala na svojoj veličini. Perje ptice izgledalo je kao da je bilo dugo vremena umakano u tekuće zlato s dodacima najsjajnijeg srebra vidljivog na rubovima. Tamne oči su sjale kao vrući ugljen i posjedovale nešto u sebi zbog čega su više podsjećale na inteligentno biće nego na nešto što bi priličilo nekoj priglupoj zvijeri. Vatra joj se lijepila za tijelo kao druga koža i time je prijašnje hladnu prostoriju značajno ugrijala. Iz zahvale je glasno uzviknula dopuštajući mnogobojnim perlama koje su dopirale iz njene nutrine da ju nakon mnogo godina napokon napuste. Provela je većinu svog života zatvorena u groznom, uskom kavezu zbog tih perla. Odbijala je podariti svoje blago nekom nedostojnom što joj je otežalo život za tonu, ali sad… Sad je pronašla nekog vrijednog, osjećala je to duboko u sebi. Izletjela je kroz prozor lomeći staklo, no jedino što je osim raznoraznih perla ostavila bilo je jedno jedino pero.

Dvojac je i dalje bio zatečen pa su neko vrijeme samo promatrali prazno mjesto gdje je do maloprije stajala veličanstvena figura satkana od vatre i zlata. Brooke je pažljivim koracima prišla slomljenom staklu i s pažnjom uzela pero. Bilo je teže nego što je izgledalo, a zračilo je neugasivom energijom. Zemljanka se pitala koliko je snažno zapravo bilo to biće ako je moglo letjeti usprkos ovakvoj smetnji. Drugi ju planeti nikad nisu prestali oduševljavati.

„To je svakako bilo nešto“, prokomentirao je njen suputnik kada je pokupio i posljednju vrijednost Vatrene ptice. Zajedno su napustili trgovinu i više se nisu osvrtali. (…)

(ulomak iz knjige Brooke i tajna pješčanog sata)

Objavljeno

Doviđenja nije zbogom…

OŠ Bijaći ispratila dvoje svojih djelatnika u zasluženu mirovinu.

Svaki rastanak je tužan, a posebice onaj kad se opraštamo od nekog tko je godinama činio naš život ljepšim, zanimljivijim, boljim. Iako smo se potajno nadali da taj trenutak nikad neće doći, ipak je vrijeme učinilo svoje…

Tea Bedrina, učiteljica matematike i fizike, nakon 40 godina rada oprostila se od svojih kolega i učenika kojima će ostati u trajnom sjećanju kao odgovorni učitelj koji je svojim trudom i radom služio za primjer drugima.

Ivana Franića, učitelja glazbene kulture, pamtit ćemo kao veselu osobu, uvijek spremnu na šalu, glazbenog osobenjaka koji nas je često uveseljavao svojim najmilijim oruđem –  glazbom.

Ipak, djeca su ta koja su najviše osjetila njihov odlazak. Zbog njih su toliko godina predano i entuzijastično obavljali svoj posao. Stoga smo upravo učenike upitali po čemu će ih posebno pamtiti.

Ivanica Debak, prof.

Dojmovi učenika

Ivan Franić

  • Simpatičan nastavnik koji je znao i preuzeti ulogu razrednika u kritičnim situacijama. Uvijek je zabavno bilo na satu Glazbene kulture. (Kristina Ćuk, 8.a)
  • Bio mi je jedan od dražih nastavnika. Voljela bih da nas je još ovu godinu pratio… S njim smo pričali otvoreno kao da nam je razrednik. Pamtit ću ga. (Iva Radun, 8.a)
  • Bio je odličan nastavnik, pošten i dobrodušan. Poštivao nas je kao i mi njega. Kada se radilo, radilo se; kada se zabavljalo, zabavljalo se. U školi se osjeća praznina otkad ga nema. (Luka Vukelić, 8.a)
  • Njegovi su satovi bili najbolji. Šalio se s nama, ali bi nam pokazao kad trebamo početi raditi. Kad bismo završili s radom, slušali bismo pjesme. Legenda! (Duje Jurić, 8.a)
  • Meni je bio najdraži nastavnik. Satovi su mu bili opušteni i zabavni. Kod njega nema jedinice, nego kenjac. Uvijek je imao bijeli Tic-tac te je za marendu jeo Tuc. Fale mi šale s nastavnikom Franićem. (Josip Ilija Perković, 8.a)
  • Nije davao jedinice, već kenjca i to rijetko. Svakako najbolji nastavnik Glazbene kulture. ( Lana Bikić, 7.a)
  • Bio je moj najdraži nastavnik u školi. Nazivao bi nas svojim Tintarama što je nama bilo presmiješno. (Antonio Krnić, 7.a)
  • Nastavnik koji je uvijek bio nasmijan i koji je u svemu pronalazio nešto šaljivo. Uvijek je pokazivao kako nije običan, klasičan učitelj. Kad bi nas ispitivao, rekao bi nam: Pomolimo se! Na zadnjem satu cijeli je razred počastio grickalicama. Silno nam nedostaje. (Luka Jurić, 7.a)
  • „Sidi down!” – šaljivo bi nas umirivao. (Josip Čolić, 8.b)
  • Kada bi nam se pokvario instrument, često nas je zabavljao izjavom: ,,Ma kupit će ti ćaća novi sintesajzer.” (Nikola Listeš, 8.b)

Tea Bedrina

  • Zahtjevna nastavnica koja nam je uvijek davala puno zadaće jer nam je htjela sve najbolje.(Lucia Gruica, 7.a)
  • Pamtim je po njezinim blicevima kojih smo se bojali. Kad bi nosila rozi sako, znali smo da je dobre volje. ( Anamarija Budiša, 7.a)
  • Nastavnica koja nam je puno značila. Kad bismo postali nemirni, samo bi uzviknula: Djeco!!!!, a mi bismo znali da je vrag odnio šalu. (Anamaria Roso, 7.a)
  • Mrzili smo njezine domaće zadaće, no sada kada je otišla, shvatili smo koliko nam je bila dobra. Nitko ne može zamijeniti legendarnu Teu Bedrina. (Andrijana Jurić, 7.a)
  • Kod nje nije bilo broja dvadeset i pet, već „dvaspet“, u duhu njezinog zavičajnog govora koji je rado njegovala. (Lana Bikić, 7.a)
  • Nastavnicu Teu ću pamtiti po izjavi: Sve je vama haj, haj.” (Livia Mornar, 8.b)
  • Kad ne bismo mogli uspješno savladati program, rekla bi nam: ,Pa vi ne možete dobiti dva ni iz trećeg puta.” (Ante Ivančić, 8.b)
  • Naš nemar često bi popratila rečenica: „Poslije ćeš mi plakati za 2!” (Lara Grolić, 8.b)

Objavljeno

170 godina kontinuiranog školstva u Donjim Kaštelima

Obrazovanje – zlatni ključ slobode

Naš zavičaj može se pohvaliti dugogodišnjom tradicijom školstva. Kako je to izgledalo od samih početaka do danas?

U Kaštelima prve poduke u opismenjavanju pojavljuju se za vrijeme prve austrijske uprave (1797.-1805.). Bile su to vrlo rijetke i privatne poduke, a učitelji su većinom bili seoski župnici koji su poučavali u župnim stanovima.

Pojava prvih javnih škola

Prve općinske javne pučke škole osnivaju se dolaskom francuske vlasti u Dalmaciju, 1806. godine. Tako je i u Kaštel Novom škola započela s radom 1806. godine, a djelovala je u župnoj kući. Polaznike je podučavao župnik Mate Šantić (1781.-1858.). Ta prva javna muška škola bila je mala i neugledna, a djelovala je povremeno. Uz čitanje, pisanje, računanje, učio se i vjerski katekizam te talijanski jezik.

Prva stalna općinska pučka škola u Kaštel Novom, koja do danas nije prestala s radom, otvorena je 1847. godine. Bila je smještena u kući obitelji Ivanac na Brcu, središnjem gradskom trgu. Škola je tada brojila 102 učenika, a pohađala su je djeca iz Kaštel Novog, Starog i Štafilića. Ravnatelj je bio Mate Pirak, župnik u Kaštel Starom. Dječacima je nastavu držao učitelj Ante Damjanović, a djevojčice je podučavala učiteljica Dujma Lozić, udata Vuletin.

Sedamdesetih godina 19.stoljeća u Kaštelima je bilo pet muških škola i to u: Sućurcu, Gomilici, Kambelovcu, Lukšiću i Novom, a samo jedna škola za djevojčice i to u Kaštel Novom. Školske godine 1869./70. muška i ženska škola u Kaštel Novom prednjače brojem djece u Dalmaciji, 53 učenika i 72 učenice.

Gradnja nove školske zgrade

Početkom dvadesetog stoljeća školstvo Kaštela doživljava niz velikih promjena, a među važnijim događajima je odluka Općinskog vijeća 8. travnja 1908. godine o gradnji nove školske zgrade u slavu 60. obljetnice dolaska na prijestolje cara Franje Josipa. Novosagrađena školska zgrada u Kaštel Novom svečano je otvorena 2. listopada 1911. godine. Tako je Kaštel Novi dobio prelijepu, impresivnu te, u dnevnom tisku okarakteriziranu, modernu zgradu.

U vrijeme Prvog svjetskog rata škola je radila neredovito. Djeca su često  izostajala s nastave, a povremeno i učitelji. 1920. godine škola je podijeljena na Mušku i Žensku pučku školu. Na zapadnoj strani zgrade bila je smještena Muška pučka škola, a na istočnoj Ženska pučka škola. Kako su upravitelji bili žena i muškarac, u zgradi su osim učionica bile predviđene dvije prostorije za ravnatelje. Jedinstvena uprava za obje škole s muškim upraviteljem imenovana je 1938. godine.

 

Talijanizacija škole

Dolaskom talijanskih, fašističkih snaga u Kaštela škola ponovno ne radi redovito. U školskoj godini 1941./1942. Talijani dovode i svoje učitelje te se u školi provodi talijanizacija. Prije početka nastave djeca su se morala postrojiti u školskom dvorištu odakle bi ih učitelji „vojničkim metodama“ uvodili u razrede.

Nakon oslobođenja Kaštela obnavlja se nastava s domaćim učiteljima na hrvatskom jeziku, a nastava je počela 5. prosinca 1944. godine.

Početci osmogodišnjeg osnovnoškolskog obrazovanja

  1. godine odlukom Ministarstva prosvjete u Kaštel Novom je osnovana prva sedmogodišnja škola u Kaštelima koja od tada nosi ime Ante Beretin prema narodnom heroju koji je poginuo u Drugom svjetskom ratu. Godine 1956. škola postaje osmogodišnja, a zanimljivo je da već tada škola broji 800 učenika podijeljenih u 22 razredna odjela i 30 nastavnika.

U listopadu 1991. godine škola mijenja ime Ante Beretin  u Bijaći, te je nakon provedene formalno pravne procedure svečanost preimenovanja održana u ožujku 1992. godine povodom Dana grada.

Nakon 103 godine, u travnju 2014. godine, napustili smo velebnu školsku zgradu smještenu uz more. Dala je veliki doprinos školovanju niza generacija, proživjela je i nadživjela brojne povijesne bure 20. -og stoljeća, razne političke sustave, dva svjetska kao i Domovinski rat te nas ponosno uvela u 21. stoljeće. Učenici i djelatnici OŠ Bijaći skupa sa  ravnateljicom Jadrankom Šošić, prof., nastavljaju s vrijednim radom i zalaganjem u novoj, reprezentativnoj, modernoj školskoj zgradi, na adresi Vodovodna ulica 2., dostojnoj nastavka 170 godina kontinuiranog školstva u Donjim Kaštelima.

 

Marijana Eterović Faraunić, prof.

Objavljeno

Kako dobiti bolju ocjenu???

Kratki savjeti za kvalitetnije učenje

Škola je počela odavno, ocjene su tu, ali ti nisi baš zadovoljan/a njima? Ne brini! Imaš još vremena stići popraviti ih do kraja godine. Možda ti ovi savjeti pomognu i olakšaju učenje.

1.Prije učenja otvori prozor kako bi u prostoriju ušao svježi zrak. To pomaže boljoj koncentraciji.

2.Isključi sve što bi ti moglo odvlačiti pažnju (računalo, mobitel, radio, televiziju).

3.Uči za čistim radnim stolom, nikako u krevetu jer će ti se početi spavati.

4.Svaki dan kada dođeš kući iz škole, ponovi sve lekcije koje si toga dana radio/la u školi. Tako ti se neće nakupiti puno gradiva i imat ćeš dosta vremena zapamtiti sve podatke. Dan prije testa i ispitivanja samo ponovi.

5.Napravi pauzu svakih sat vremena oko 10-ak minuta. Možeš pojesti jednu jabuku i popiti malo vode .

6.Prije spavanja ukratko ponovi predmet koji sutra ispituje ili iz kojeg pišeš test.

 

Ivana Pavlinović, 7.a